Gattaca (1997)

Jedan sasvim običan dan u životu Vincenta Freemana: prokrijumčariti na posao tuđu mokraću, kosu, odrezane nokte i ostali tjelesni otpad. Pitate se zašto? U svijetu genetski savršenih ljudi, Vincent Freeman može uspjeti samo ako se pretvara da je netko drugi!
Označen srčanom manom, on je običan čovjek na čijoj su strani jedino veliki snovi. 21. je stoljeće. Nove znanstvene metode prokreacije jamče genetski savršenu djecu, a roditelji nostalgični za starim "metodama" začeća riskiraju mnoge anomalije svoje djece. Vincent Freeman (Ethan Hawke) rođen je takvim, inferiornim načinom, i zarana mu je s velikom sigurnošću dijagnosticirana srčana mana. Njegova mu želja za zaposlenjem u Gattaci, korporaciji koja priprema prvi let na Saturnov mjesec, ipak daje poticaja da nastavi sanjati - iako je posao na takovu mjestu rezerviran samo za genetski savršene jedinke. Ustrajni Vincent upoznaje Jeromea Morrowa (Jude Law), savršen primjerak muškarca, koji je ostao nepokretan nakon prometne nesreće. Koristeći Jeromeove tjelesne otpatke, Vincent se uspješno zapošljava u Gattaci i sve je bliže velikom snu o napuštanju Zemlje. Upoznavši lijepu kolegicu, Irene (Uma Thurman), Vincent je još sretniji, no brutalno ubojstvo u njegovoj blizini dovodi ekipu policijskih istražitelja koji odmah shvate da se u Gattaci nalazi jedan nesavršeni čovjek...

 Ethan Hawk kao Vincent Freeman

 Uma Thurman kao Irene

Jude Low kao Jerome Morrow

Osim potresne priče o čovjeku koji dokazuje kako je volja jača od tjelesnog nesavršenstva, "Gattaca" fascinira virtuoznim scenama gotovo neizdržive napetosti. Mnogi trenuci policijske istrage mogu parirati najboljim sekvencama iz Hithcockovih trilera, pa tako i nezaboravna scena u kojoj Vincent prolazi redovnu provjeru tjelesnog stanja tijekom trčanja na traci. U prisutnosti policijskih istražitelja, on održava puls na savršenom nivou, sve do paničnog trenutka u kojem stvari izmiču kontroli.
Ethan Hawke ("Napad na policijsku stanicu 13", "Braća Newton") i Uma Thurman ("Kill Bill: Vol. 1 & 2", "Istina o mačkama i psima") čine neobičan i nesvakidašnji par koji ne dijeli mnoge sladunjave trenutke, već istinsku bliskost i ljubav koja ne mora biti izrečena. Ethan Hawke briljira kao primjer neizmjerne ljudske volje i snage, koja slama sisteme i premošćuje sve prepreke kako bi dosegla neslućene vrhunce slobode!

 izvor: MojTV.hr

Ratnici podzemlja (1979)

"Warriors, Come out to play,"- Rogue's Leader!

 New York je sedamdesetih bio dom sedam milijuna ljudi, koji tijekom dana rade i zabavljaju se, dok noću gradom haraju nemilosrdne ulične bande.

Neke od tih bandi su Furies, Rogues, Boppers, Hi-Hats, Lizzies, Turnbull AC's, Gramercy Riffs i Warriors. Cyrus je lider jedne od najvećih njujorških bandi, Riffsa. On je u Van Cortland parku okupio tisuće članova većine gradskih bandi i iznio svoj plan o ujedinjenju '60 000 vojnika' protiv policije, s ciljem preuzimanja grada.
No Cyrus je imao previše povjerenja u gradske bande i njegova ideja mu se obila u glavu metkom u čelo, koji je ispalio lider Roguesa. No Cyrusova ekipa ne shvati tko im je upucao vođu i optuži za to Warriorse. Riffsi tako okrenu sve bande u gradu protiv Warriorsa.

Oni mogu preživjeti noć jedino ako uspiju stići do svog teritorija, Coney Islanda. U tome im uvelike odmaže i lokalna radio stanica, na kojoj DJ informira ostale bande o kretanjima i lokaciji Warriorsa. Oni se na svom putu bore s raznim bandama i moraju opravdati ime koje nose.

Scenario: Walter Hill, David Schaber
Režija: Walter Hill

 Cowboy ( Tom McKitterick), Rembrant (Marcelino Sanchez) Cochise (David Harris), Snow (Brian Tyler), Vermin ( Terry Michos)

 Swan (Michael beck)

 Rembrant,Cochise,Swan i Mercy (Deborah Van Valkenburgh)

 Luther (David Patrick Kelly)

Swan i Ajax (James Remor)

Pedro Almodovar

24.10.1951, Calzada de Calatrava, Španjolska
Pedro Almodovar

Redatelj, scenarist, kompozitor, glumac. Jednostavno, osoba o kojoj se uvijek priča i koja je dovela do preporoda španjolske kinematografije.

Kad mu je bilo osam godina s obitelji je emigrirao u Extremaduru. Obrazovanje kod salezijanaca i franjevaca, te katoličke škole koje je prošao kod njega su razvile podozrivost prema Crkvi koju kasnije često kritizira u filmovima. U tinejdžerskim godinama, nakon što je pogledao 'Mačku na vrućem limenom krovu' otkriva svoju veliku strast prema filmu, te kompulzivno prati sva moguća događanja na velikim platnima.

Već u šesnaestoj godini sam, bez love, ali s konkretnom željom da snima seli u Madrid. Taj grad je šezdesetih, unatoč diktaturi, bio prava Meka slobode i kulture za provincijskog tinejdžera. Upisati akademiju u tom mu je trenutku bilo onemogućeno jer ju je Franco iz političkih razloga zatvorio. U to se vrijeme posvećuje pukom preživljavanju. Radio je na raznim poslovima, a Super 8 kameru priuštio si je tek nakon dvanaestogodišnjeg rada za nacionalnu telefonsku kompaniju.
Niz godina skuplja materijale za filmove, brusi svoje umijeće pričanja priča te upoznaje mizeriju srednje klase s praga dolazećeg konzumerizma. Za budućeg majstora sve su životne situacije predstavljale štof za kreativnost. Dok je danju bio administrator, noću bi tulumario, glumio u nezavisnoj kazališnoj trupi 'Los Gollardos' te snimao Super 8 filmove. Pisao je za nekoliko alternativnih časopisa kao što su ‘Star’ I ‘Vibora’, a bio je i član punk-rock grupe 'Almodovar and MacNamara'. Od 1972. počinje konstantno snimati superosmicom. 

Praktički se školuje snimanjem kratkih nijemih filmova. Na opus su mu utjecali redatelji kpoput Billya Wildera, Douglasa Sirka, Alfreda Hitchcocka, Luisa Bunuela, Blakea Edwardsa te neorealisti Marco Ferreri i Fernando Fernan Gomez. Između ostalog, objavljuje kratki roman, porno foto novele i brojne tekstove koji su uvelike utjecali na njegov pristup filmu. Premijere ranih kratkih radova postajale su popularne planetarnom brzinom, a Almodovar postaje zvijezda 'La Movide' - pop kulturnog pokreta koji je prevladavao Madridom kasnih 70-tih.

Prvi komercijalni film 'Pepi, Luci, Bom…', šarmantnu seksualnu satiru, predstavio je tek 1980. Nakon toga nam redovito servira provokativne, snažno obojene vizije s postmodernističkim naglaskom na seks, nasilje i religiju. Često šokantan, ponekad kontroverzan i bizaran, njegov filmski svijet prozor je u neku novu, drugačiju Španjolsku. Dvije godine kasnije portretira vulgaran pop-art u 'Labirintu strasti' (1982). Već se za tih prvih radova javljaju mnoge kritike koje ga stigmatiziraju kao premodernog i prepovršnog.
Prve internacionalne odjeke zaradio je filmom 'Žene na rubu živčanog sloma' (1988), te se još jače etablirao kao ženski autor, s posebnim senzibilitetom za temu ženske neovisnosti. Uspjesi su se zaredali filmom 'Veži me' (1990) gdje se njegova muza Victoria Abril zaljubljuje u svog otmičara. Nakon toga uslijedili su verbalni plotuni od strane feministica, te raznih ženskih grupa. Zreliji pristup i drugačije poimanje likova vidljivo je tek u 'Cvijetu moje tajne' (1995) gdje se posvetio detaljnijem i pozitivnijem oslikavanju muških likova. Filmovi mu postaju vizualno dojmiljiviji, snažniji, a tematikom u 'Živom mesu' (1997) približava se problematici ljubavi, gubitka i patnje s raznim kombinacijama seksualnih orijentacija.
Puno ozbiljnija, ali slična dramatika vidljiva je u 'Sve o mojoj majci' (1999), priči sa snažnim naglaskom na snagu obitelji o ženi koja gubi sina. Film je posvetio Bette Davis, Romy Schneider i Geni Rowlands, a 1999. je za njega u Cannesu osvojio Zlatnu palmu. Dvije godine kasnije predstavlja kompleksnu melodramu 'Razgovaraj s njom' (2002.) koja nas uvodi u živote dviju junakinja u komi. Naljutio je mnoge, ali i pokupio Oscara za najoriginalniji scenarij te francuskog Cesara za najbolji nefrancuski film. 2004. opet je izazvao medijsku buru i linč konzervativaca s uratkom 'Loš odgoj'. Za ovo zadnje mu djelce svi kažu da je najbliže njegovoj vlastitoj priči i da vrlo vjerno prikazuje Almodovarove probleme, jer naime i on sam je homoseksualac.

Nakon tog dramskog izleta, Almodovar se vratio na svoje omiljeno područje: podžanr šarene melodrame s velikim ženskim ansamblom u kojem je obavezno Penelope Cruz. 2006. je predstavio 'Vraćam se', a sam naslov bio je višeznačan te je i sam Almodovar objasnio da 'to znači mnogo stvari. Vratio sam se komediji. Zatim sam ponovno u ženskom univerzumu, ponovno u La Manchi.' Nakon toga slijede 'Slomljeni zagrljaji' koji nisu toliko hvaljeni kao prethodni film, ali svejedno predstavlja tipični Almodovarov film kojeg će njegovi obožavatelji sigurno voljeti.

“Film je postao moj život. Ne mislim tu na paralelni svijet, nego na sam život. Ponekad imam dojam da je svakodnevica tu samo da mi omogući materijal za moj idući film. A kad završim taj svoj idući film, moram biti u kontaktu s nečim novim, jer u protivnom se osjećam kao da umirem“,

Pedro Almodovar

 FILMOVI:

1.Pepi, Luci, Bom y otras chicas del montón (1980)

Pepi,Luci,Bom i ostale djevojke
2.Laberinto de Pasiones (1982)
Labitint strast
3.Entre Tinieblas (1983)
Sestre noći,
4.Qué he hecho yo para merecer esto? (1984)
Što sam učinila da ovo zaslužim
5.Matador (1986)
6.La Ley del Deseo (1987)
Zakon želje
7.Mujeres al borde de un ataque de nervios (1988)
Žene na rubu živčanog sloma
8.Atame! (1990)
Veži me!
9.Tacones Lejanos (1991)
Visoke pete
10.Kika (1993)
11.La flor de mi secreto (1995)
Cvijet moje tajne
12.Carne trémula (1997)
Živo meso
13.Todo sobre mi madre (1999)
Sve o mojoj majci
14.Hable con ella (2002)
Pričaj s njom
15.La mala educación (2004)
Loš odgoj
16.Volver (2006)
Vraćam se
17.Los Abrazos Rotos (2009)
Slomljeni zagrljaji

 

 

izvor:filmski.net

"Rocky horror picture show" (1975 )

"Rocky horror picture show" jest niskobudžetni show čudaka, travestija mjuzikla u obliku horor-komedije, utjelovljenje najrazbarušenijih snowa trash estetičara, ali je bez ikakve dvojbe ujedno i snažna kulturna institucija, prvi film koji je zaslužio pridjev kultni, te tako i otvorio brata kasnijim radovima sličnog statusa. Spajajući užas horora, ritam mjuzikla, maštovitost znanstvene fantastike te salve crnog humora, redatelj Jim Sharman i scenarist Richard O'Brien, po čijem je kazališnom komadu film i snimljen, svijetu su predstavili jednu novu vrstu zabave, koja ne priznaje nikakva ograničenja, tabue ni limite. Ne čudi stoga prvotna mlaka recepcija filmskog establišmenta, nenaviklog na trash estetiku punu seksa i rock glazbe. No, neopterećeni gledatelji u takvoj su bombi zabavnog, istovremeno nevinog i dekadentnog baruta uživali bez ostatka pa se "Rocky horror picture show" vremenom prometnuo u omiljeni naslov ljubitelja drugačijeg filma.

 Tim Curry kao Dr. Frank Further

Jedne kišne noći pokvari im se automobil te Brad Majors (Barry Bostwick) i Janet Weiss (Susan Sarandon) primorani su pomoć potražiti u obližnjem zamku, gdje im dobrodošlicu poželi čudnovati batler Riff Raff (Richard O'Brien). Zamak pripada suludom znanstveniku Dr. Franku N. Furteru (Tim Curry) gdje se upravo odvija razuzdana, dekadentna zabava puna ljudi odjevenih u neviđene kostime, koji kao da su kupljeni u nekome dućanu u svemiru. Sve to lako bi mogla biti istina jer doktor tvrdi kako je i sam  došao s drugog planeta. Uz pomoć asistentica Columbije (Little Nell) i Magente (Patricia Quinn) gostima predstavlja svoju posljednju kreaciju - zaleđenu djevojku koja odmah po oživljavanju počinje pjevati.
Brad i Janet uvjereni su kako situacija nikako ne može postati čudnija, ali upravo tada u dvorac bane motorist Eddie (Meat Loaf), želeći ponovno osvojiti svoju bivšu djevojku, Columbiju. Frank ubije Eddieja bez treptaja, a Janet i Brad polako shvaćaju kako iz zamka neće moći otići svojom voljom. Jesu li oni možda sljedeći?

Cabaret (1972)

 ''Divane decadence, darling!''

Cabaret je mjuzikl iz 1972. u režiji Bob Fosse sa glumačkom ekipom koju čine Lisa Minnelli,Michael York i Joel Grey. Radnja filma je smještena u Berlin za vrijeme Weimarske republike, 1931. godine, prije dolaska Hitlera na vlast.

Film je zasnovan na mjuziklu ''Cabaret'' Kandera i Ebba, koji je baziran na predstavi '' I Am a Camera'' inspirirano pričama Christophera Isherwooda. Samo je par pjesama iz mjuzikla uzeto za film, a Kander i Ebb su napisali nove, koje su došle kao zamjene. 

Za razliku od kazališnog mjuzikla, gdje se pjesmom izražavaju osjećaji, kao i tok same radnje, u filmskoj verziji pjeva se samo na pozornici.. Osim u sceni u biergartenu, u filmu samo dvoje glavnih junaka pjevaju.

Film je dobio Zlatni globus za najbolji igrani film - mjuzikl ili komedija, 1973. godine.

 Liza Minnelli kao Sally Bowles i Joel gray kao Master of Ceremonies

Početkom 1930-ih godina  američka pjevačica Sally Bowles ( Liza Minnelli ) nastupa u klubu "Kit Kat" u Berlinu. Njen novi sustanar je Brian Roberts (Micheel York), rezervirani britanski intelektualac, koji daje privatne satove engleskog kako bi zaradio novac za život u Berlinu, gde završava svoje studije njemačkog. Sally pokušava zavesti Briana, ali pošto joj ne uspjeva, ona sumnja da je homoseksualac. Njih dvoje postaju prijatelji i Brian postaje uključen u njen boemski život u posljednjim danima Weimarske republike. Kasnije u filmu Brian i Sally postaju ljubavnici i Brian zaključuje da su uzroci prošlih neuspjeha bile same žene, a ne on.

Sally postaje prijateljica sa baronom Maximilianom von Heuneom , bogatim plejbojem, koji poziva nju i Briana na svoje imanje van grada. . Vremenom on gubi interes za njih i ostavlja ih u Berlinu, uprkos zajedničkim planovima. Kada Sally trijumfalno kaže Brianu da je spavla sa Maxom, Brian počinje da se smije i kaže da je i on spavao sa njim. Posle svađe, koja se završava Brianovim naglim odlaskom, Brian nailazi na grupu nacista koji ga prebiju. Brian i Sally odlaze u bolnicu, gde Sally otkriva da im je Max ostavio omotnicu s novcima.

Sally saznaje da je trudna, ali ne zna da li je Brian otac, ili je to Max. Brian joj nudi brak i život na Cambridgeu, ali Sally shvaća da nikada ne bi mogla tako živjeti i odlučuje se za abortus.

U filmu se, takođe, prikazuje jačanje nacističkog pokreta. Iako se rijetko eksplicitno prikazuje njihovo prisustvo, njihovo jačanje se može pratiti prema promjeni načina ponašanja i stavova ostalih likova. Dok su na početku filma nacisti bili šikanirani, u sceni pri kraju filma se prikazuje kako se obični Njemci priključuju nacističkoj propagandnoj pjesmi.

 

Godine 2006. Američki filmski institut je uvrstio ovaj film na 100 najboljih mjuzikala, sa rednim brojem 5. Naredne godine film se našao na 63. mestu AFI-jeve liste 100 najboljih američkih filmova.

A Clockwork Orange (1971)

 ''Viddy well,

Little mother, viddy well!''

Paklena naranča (eng A Clockwork Orange) ZF je film snimljen prema istoimenom romanu Anthonyja Burgessa i to prema američkom izdanju, koje je bilo bez posljednjeg poglavlja. Režirao ga je Stanley Kubrick 1971. godine. U glavnoj ulozi karizmatičnog delikventa  nastupio je Malcolm McDowell, a za soundtrack je zaslužnaWendy Carlos. Film je izazvao burne reakcije i uveo izraz "ultranasilje" u svakodnevnu uporabu. U hrvatskim kinima nije bio nikada prikazan, ali je svejedno postao kultni fenomen. U Velikoj Britaniji  film je nakon premijere povučen iz distribucije zbog želje redatelja Kubricka zgroženog medijskom hajkom koja je pratila film.

Ova neobična, pomalo bizarna priča smještena u Velikoj Britaniji u ne tako dalekoj budućnosti vrti se oko tinejdžera Alexa, vođe nasilne ulične bande. Kao rezultat izdaje Alex završava iza rešetaka što će označiti prektetnicu u njegovom životu.
Kako bi isposlovao smanjenje kazne dobrovoljno ulazi u eksperimentalni policijski program koji za cilj ima smanjenje kriminala te tako postaje njihov pokusni kunić. Pod utjecajem znanih i neznanih sredstava Alex postaje sušta suprotnost sebe samog. Kada god pomisli na kriminalnu aktivnost doživljava psihičke napadaje (dok u pozadini svira Beethoven).

Alex i pripadnici njegove bande u filmu govore slengom koji je najsretnije definirati kako kombinaciju ruskog i engleskog čime je Kubrick želio pridonijeti univerzalnosti filma.
Njegova satira bavi se moralnim pitanjima opravdanosti zadiranja vlasti u život pojedinaca na način na koji je to prikazano u filmu - ima li sustav pravo isprati mozak pojedincu kako bi ga prilagodilo općim normama i ponovno uključio društvo protiv njegove volje?

To su samo neke od zanimljivosti ovog Kubrickovog ostvarenja, a jedna od njih vezana je ne odveć logičan prijevod koji se ustalio još od kino premijere na ovim prostorima prije više od tri desetljeća. 'Clockwork Orange' je, naime, izraz koji govori o automatskom, mehaničkom obavljanju neke radnje što, složit ćete se, prijevod 'Paklena naranča' ne prenosi baš najbolje.

Vrtlog života (1999.)

Vrtlog života  (originalni naslov filma, American Beauty, je naziv vrste ruže koju glavni lik vidi u svojim snovima .) je hvaljeni film Sama mendesa iz 1999., spoj drame, satire i tragedije, dobitnik 3 Zlatna globusa  i 5 Oscara, uključujući i onaj za najbolji film.  Film se bavi temama modernog  američkog društva, obiteljskog života, muškosti, generacijskih razlika, karijerizma, opsesije uspjehom,homoseksualizma i homofobije dekadencije, potrage za  srećom, ljubavi, ljepote i slobode.


Radnja filma prati posljednjih godinu dana u zivotu Lestera Burnhama (Spacey), 42-godisnjeg sluzbenika u jednoj tvrtki, koji je sve manje odusevljen svojim naizgled idilicnim zivotom pripadnika srednje klase u predgradju. Potpuno se otudjio od supruge Carolyn (Benning), frustrirane radoholicarke koja se ocajnicki pokusava nametnuti svijetu kao uspjesna prodavateljica nekretnina, a stvari jos gore stoje s njihovom kceri Jane (Birch), tinejdzerkom koja prezire svoje roditelje. Lesterov zivot se mijenja nakon fatalnog susreta s Janeinom skolskom prijateljicom Angelom Hayes (Suvari), koketom zbog koje odluci okrenuti novu stranicu - napusta posao, pocinje bildati i pusiti marihuanu. Takve promjene se odrazavaju i na ostatak obitelji - Carolyn zapocinje vanbracnu vezu sa svojim glavnim poslovnim konkurentom Buddyjem Kaneom (Gallagher). U medjuvremenu, Jane postane predmetom paznje svog novog susjeda, tihog, sutljivog i video-opremom opsjednutog tinejdzera Rickyja Fittsa (Bentley), ciji ultrarigidni i konzervativni otac, marinski pukovnik Fitts (Cooper), nema pojma da njegov sin za zivot zaradjuje dilajuci marihuanu.
Sam Mendes zbilja zna svoj posao, i uopce se ne moze se primjetiti da je reziju obavio netko cija su iskustva u tom pogledu ogranicena iskljucivo na daske koje zivot znace. Mendes je film napunio cijelim nizom dojmljivih kadrova, pri cemu se vjesto koristio video-tehnikom, ali i specijalnim efektima, pogotovo u scenama u kojima Lester fantazira o Angeli.. Kevin Spacey jednostavno briljira kao Lester, uspjevsi svoj lik, koji bi svatko drugi ucinio antipaticnim, tako pribliziti publici da s njim suosjeca, iako je vise nego svjesna njegovih nedostataka. 

 Kevin Spacey kao Lester Burhnam i Annette Bening kao Carolyn

Wes Bentley kao Ricky,Thora Birch kao Jane i Mena Suvari kao Angela

Sliding doors (1998)

Nastojeci rijesiti gotovo nesavladivi problem kojeg mu je zadao koncept putovanja kroz vrijeme - vremenski paradoks, znanstvena fantastika je lansirala ideju da se zbog najsitnije promjene u vremenskom kontinuumu automatski stvaraju cijeli novi univerzumi gdje povijest pocinje teci sasvim drukcijim tokom.

Radnja zapocinje u jednoj velikoj londonskoj tvrtci za odnose s javnoscu, gdje jedna od namjestenica i junakinja ovog filma, Helen (Paltrow) dobija otkaz. Bijesna i deprimirana, ona dolazi u stanicu podzemne zeljeznice upravo u trenutku kada sa stanice krece vlak. Ona ocajnicki nastoji uhvatiti vlak i u tome trenutku se stvarnost kao i prica ovog filma dijeli na dvije razlicite varijante. U prvoj varijanti Helen uspijeva uhvatiti vlak, tamo upozna simpaticnog Skota Jamesa (Hannah), te se vraca svojoj kuci, gdje svog decka Gerryja (Lynch) uhvati u zagrljaju njegove bivse djevojke, antipaticne Amerikanke Lydie (Tripplehorne). Razljucena Helen se seli kod svoje prijateljice Anne (Turner), boji kosu u plavo i odlucuje zaradjivati novac u vlastitoj tvrtci. Kroz sve to vrijeme ona svako malo nalijece na Jamesa, sto njih dvoje vodi jedno drugom u zagrljaju. U medjuvremenu, pratimo zbivanja u paralelnom svijetu u kojem je Helen nije uspjela uhvatiti na vrijeme. Nakon sto je, cekajuci taksi, napadnuta od ulicnog pljackasa, ona kasno dolazi kuci, sto Gerryju daje vremena da pospremi sve dokaze o nevjeri. Helen nema pojma da je Gerry vara i umjesto da ga ostavi radi gomilu ponizavajucih poslova kao konobarica nastojeci oboma osigurati egzistenciju. Gerry je, naime, nesposobna lijencina koja kao i svaka intelektualna niskorist svoje postojanje na ovom svijetu opravdava pisanjem nekakvog romana. Da stvar bude gora, Lydiji nije dosta sto Gerryja dijeli s Helen, te polako pocinje gubiti razum.
Peter Howitt je obavio prilicno dobar posao kao scenarist i reziser ovog filma, i to se moze reci cak i ako ne uzmemo u obzir da je rijec o debitantu.

Komplicirani koncept paralelnih univerzuma, kao i scenarij koji nam pokusava reci kako najbeznacajniji dogadjaji s vremenom mogu dovesti do ozbiljnih posljedica, on je uspio publici servirati na zanimljiv nacin, koji gledatelje ne dovodi u zabunu. Vjesto koristeci sitne vizualne detalje da bi uspjeli razlikovati dvije Helen (sa ili bez flastera na celu, razlicite boje kose), on nam paralelno pokazuje kako se stvarnost racva u dvije sasvim razlicite varijante.
Film je sarmantan, ali negdje na polovici odjednom postaje prazan. Koncept paralelnih univerzuma prestaje biti zanimljiv, i Howitt, ostavsi bez ideja, film vodi uobicajenim sapunskim klisejima romanticne komedije, da bi sve na kraju zacinio neuobicajeno ozbiljnim podzapletima. Srecom, glumci, a pogotovo Gwyneth, nas u to vrijeme uspijevaju sprijeciti da uocimo sve te nedostatke filma. Ipak je rijec o pitkoj, simpaticnoj romanticnoj komedijici, kojoj ne bismo trebali zamjeriti to sto nije dosegla sve svoje potencijale.

 Gwyneth Paltrow i John Hannah