Petar Pan - dječak koji nije htio odrasti

Glavni lik jedne od najpopularnijih knjiga za djecu, Petar Pan, dječak je koji nikad ne želi odrasti i vrijeme provodi u igri, zabavi sa svojim prijateljima Izgibljenim Dječacima i vilom Zvončicom u Nigdjezemljskoj. Rekli bismo, san svakog djeteta

Doista, zar nikad niste poželjeli poput Petra Pana pronaći neku zemlju u kojoj ne postoje odrasli, njihova ograničenja, brige i u kojoj je odgovornost potpuno strana riječ? Po cijele dane radite ono što želite, divljate kako vam padne na pamet bez ijedne opomene i bez osjećaja krivnje...

Tako je živio Petar Pan... Taj vječni dječak nastao je u mašti škotskog autora Jamesa M. Barrieja davnih godina, još na samom početku 20. stoljeća. Iako postoji više verzija o Jamesovoj inspiraciji, jedna od njih je zanimljiva, ali i tragična.

Oko 1898, kad je imao već skoro 40 godina, James je u Londonu u Kensington Gardensu, u čijoj je blizini živio, postao blizak s obitelji Llewelyn-Davies koja je imala pet sinova, Georgea, Jacka, Petera, Michaela i Nicholasa. Međutim, djeca su uskoro izgubila roditelje, a on je postao njihov skrbnik. Uskoro je i Barrie pretrpio težak udarac izgubivši dvojicu od sinova s kojima je bio najbliži.

George je bio ubijen u Prvom svjetskom ratu, a Michael, s kojim se svakodnevno dopisivao, utopio se mjesec dana prije 21. rođendana na opasnom području u Oxfordu. Peter je nakon Barriejeve smrti, objavivši Mrtvačnicu s detaljima iz obiteljskog života, počinio samoubojstvo skočivši pod vlak.

Lik je nastao po uzoru na Michaela, ali s Peterovim imenom u kombinaciji s grčkim bogom šuma – Pana. Osim toga, Petar Pan navodno ima karakteristike i Barriejevog starijeg brata Davida koji je poginuo u nesreći na klizaljkama sa samo 13 godina. Njihova se majka nikad nije oporavila od tog udarca, a činjenica da je uvjeravala samu sebe kako će David zauvijek ostati dječak jer je umro mlad inspirirala je Jamesa za okosnicu priče.

Peter Pan in Kensington Gardens samo je segment knjige The Little White Bird objavljene 1902. godine i originalna je priča, temelj svim ostalim preradama. Prvenstveno je bila napisana za pozornicu te je izvedena dvije godine kasnije pod nazivom Peter Pan, The Boy Who Would Not Grow Up (Petar Pan, dječak koji nije htio odrasti).

U njoj se obrađuje porijeklo Petra Pana, od vremena kad je imao samo sedam dana. Prije nego je postao dječak bio je ptica, ali primijetivši da se s njim nešto dešava odlazi na otok Serpentine gdje se rađaju sve ptice koje postaju djeca. Zemlja Neverland postaje dio priče, kao i drugi likovi, tek u cjelovitom izdanju iz 1911. pod nazivom Peter i Wendy.

U obje verzije Petar Pan je dječak koji ne želi odrasti i stvara svoj svijet Indijanaca, gusara i vila. Popularizirana verzija priče počinje dolaskom Petra Pana, koji je pobjegao od kuće kako ne bi morao odrasti, u stan obitelji Darling u Bloomsbury. Kao i njegova pratiteljica, vila Zvončica, Petar može letjeti pa tom umijeću podučava troje djece u obitelji u koju dolaze.
Wendy Darling sa svojom braćom kreće s Petrom Panom u veliku pustolovinu u zemlju Neverland gdje on živi zajedno s izgubljenim dječacima. Wendy im svima postaje majka, ali ubrzo upada u klopku gusara kapetana Kuke. Ovaj dio priče ima sretan kraj, ali Wendy na kraju ipak shvati da je njeno mjesto kod kuće, kamo se vraća i ostari. Petar Pan s druge strane zauvijek ostaje dječak.

Barrie je sa svojom pričom o dječaku koji ne želi odrasti u prvoj polovici stoljeća bio idealna meta za frojdovsku psihoanalizu pa su samu priču često smatrali školskim primjerom Edipova kompleksa. Sam je autor prestao rasti kad je dosegao visinu od metar i pol, navodno je patio od nepodnošljivih migrena i rijetko se smijao.

Wendy je djelomično dobila ime po njemu. Naime, četverogodišnja kćerka Barriejevog dobrog prijatelja, pjesnika W. Henleyja nije mogla izgovoriti riječ Friend, kako ga je ovaj zvao, pa mu se obraćala sa Fwendy ili Wendy. Premda je žensko ime Wendy već postojalo u Britaniji i Americi, tek je nakon objavljivanja priče postalo popularno.

Osim frojdovske analize priča je u novije vrijeme osuđivana zbog rasizma i seksizma. To se prvenstveno odnosi na prikaz američkih Indijanaca kao ratobornih primitivaca koji govore nekakvim guturalnim glasovima. Barrie također stereotipno prikazuje ženske likove koji trčkaraju oko Petra dok on na njih ne obraća pažnju.

Od nijemog filma o Petru Panu Jeromea Kerna iz 1924. godine do danas nastalo je preko dvadeset verzija, kako igranih tako i animiranih. Za to je ipak najzaslužnija činjenica da se radi o jednoj od najljepših dječjih priča, a i mnogi se odrasli s tim slažu, iako bi im Freud imao štošta za reći!

kip Petra Pana u Kensington Gardenu,London