subota, 28. kolovoza 2010.

Odmor napokon!

Let me sail, let me sail, let the Orinoco flow,
Let me reach, let me beach on the shores of Tripoli.
Let me sail, let me sail, let me crash upon your shore,
Let me reach, let me beach far beyond the Yellow Sea.

From Bissau to Palau - in the shade of Avalon,
From Fiji to Tiree and the Isles of Ebony,
From Peru to Cebu hear the power of Babylon,
From Bali to Cali - far beneath the Coral Sea.

From the North to the South, Ebudae into Khartoum,
From the deep sea of Clouds to the island of the moon,
Carry me on the waves to the lands I've never been,
Carry me on the waves to the lands I've never seen.

We can sail, we can sail...
We can steer, we can near with Rob Dickins at the wheel,
We can sigh, say goodbye Ross and his dependencies
We can sail, we can sail... 
enya

Irvin Penn

"Sensitive people faced with the prospect of a camera portrait put on a face they think is one they would like to show the world. ...Very often what lies behind the facade is rare and more wonderful than the subject knows or dares to believe." —Irving Penn, 1975.

Irvin Penn ( 16.06. 1917 . 07.10.2009 ) je bio američki fotograf poznat po svojim portretimai modnoj fotografiji.
Penn je studirao slikarstvo na Philadelphia Museum School of Industrial Art i diplomirao 1938 god.
Penn je godinama radio kao modni fotograf za amaerički Vogue.
1947 godine je upoznao model Lisu Fanssagrives za koju se vjenčao 1950.
Svoj studio je osnovao 1953 i bio je jedan od prvih fotografa koji je postavio  subjekt ispred obićne sive ili bijele pozadine te na taj način  efikasno iskoristio njihovu jednostavnost i dobi čistoći i jasnoću fotografije

Portreti

Bridget Bardo

Pablo Picasso, 1957

Jean Cocteau

 YSL,1983


Pedro Almodovar

24.10.1951, Calzada de Calatrava, Španjolska
Pedro Almodovar
Redatelj, scenarist, kompozitor, glumac. Jednostavno, osoba o kojoj se uvijek priča i koja je dovela do preporoda španjolske kinematografije.


Kad mu je bilo osam godina s obitelji je emigrirao u Extremaduru. Obrazovanje kod salezijanaca i franjevaca, te katoličke škole koje je prošao kod njega su razvile podozrivost prema Crkvi koju kasnije često kritizira u filmovima. U tinejdžerskim godinama, nakon što je pogledao 'Mačku na vrućem limenom krovu' otkriva svoju veliku strast prema filmu, te kompulzivno prati sva moguća događanja na velikim platnima.

Već u šesnaestoj godini sam, bez love, ali s konkretnom željom da snima seli u Madrid. Taj grad je šezdesetih, unatoč diktaturi, bio prava Meka slobode i kulture za provincijskog tinejdžera. Upisati akademiju u tom mu je trenutku bilo onemogućeno jer ju je Franco iz političkih razloga zatvorio. U to se vrijeme posvećuje pukom preživljavanju. Radio je na raznim poslovima, a Super 8 kameru priuštio si je tek nakon dvanaestogodišnjeg rada za nacionalnu telefonsku kompaniju.
Niz godina skuplja materijale za filmove, brusi svoje umijeće pričanja priča te upoznaje mizeriju srednje klase s praga dolazećeg konzumerizma. Za budućeg majstora sve su životne situacije predstavljale štof za kreativnost. Dok je danju bio administrator, noću bi tulumario, glumio u nezavisnoj kazališnoj trupi 'Los Gollardos' te snimao Super 8 filmove. Pisao je za nekoliko alternativnih časopisa kao što su ‘Star’ I ‘Vibora’, a bio je i član punk-rock grupe 'Almodovar and MacNamara'. Od 1972. počinje konstantno snimati superosmicom. 

Praktički se školuje snimanjem kratkih nijemih filmova. Na opus su mu utjecali redatelji kpoput Billya Wildera, Douglasa Sirka, Alfreda Hitchcocka, Luisa Bunuela, Blakea Edwardsa te neorealisti Marco Ferreri i Fernando Fernan Gomez. Između ostalog, objavljuje kratki roman, porno foto novele i brojne tekstove koji su uvelike utjecali na njegov pristup filmu. Premijere ranih kratkih radova postajale su popularne planetarnom brzinom, a Almodovar postaje zvijezda 'La Movide' - pop kulturnog pokreta koji je prevladavao Madridom kasnih 70-tih.

Prvi komercijalni film 'Pepi, Luci, Bom…', šarmantnu seksualnu satiru, predstavio je tek 1980. Nakon toga nam redovito servira provokativne, snažno obojene vizije s postmodernističkim naglaskom na seks, nasilje i religiju. Često šokantan, ponekad kontroverzan i bizaran, njegov filmski svijet prozor je u neku novu, drugačiju Španjolsku. Dvije godine kasnije portretira vulgaran pop-art u 'Labirintu strasti' (1982). Već se za tih prvih radova javljaju mnoge kritike koje ga stigmatiziraju kao premodernog i prepovršnog.
Prve internacionalne odjeke zaradio je filmom 'Žene na rubu živčanog sloma' (1988), te se još jače etablirao kao ženski autor, s posebnim senzibilitetom za temu ženske neovisnosti. Uspjesi su se zaredali filmom 'Veži me' (1990) gdje se njegova muza Victoria Abril zaljubljuje u svog otmičara. Nakon toga uslijedili su verbalni plotuni od strane feministica, te raznih ženskih grupa. Zreliji pristup i drugačije poimanje likova vidljivo je tek u 'Cvijetu moje tajne' (1995) gdje se posvetio detaljnijem i pozitivnijem oslikavanju muških likova. Filmovi mu postaju vizualno dojmiljiviji, snažniji, a tematikom u 'Živom mesu' (1997) približava se problematici ljubavi, gubitka i patnje s raznim kombinacijama seksualnih orijentacija.
Puno ozbiljnija, ali slična dramatika vidljiva je u 'Sve o mojoj majci' (1999), priči sa snažnim naglaskom na snagu obitelji o ženi koja gubi sina. Film je posvetio Bette Davis, Romy Schneider i Geni Rowlands, a 1999. je za njega u Cannesu osvojio Zlatnu palmu. Dvije godine kasnije predstavlja kompleksnu melodramu 'Razgovaraj s njom' (2002.) koja nas uvodi u živote dviju junakinja u komi. Naljutio je mnoge, ali i pokupio Oscara za najoriginalniji scenarij te francuskog Cesara za najbolji nefrancuski film. 2004. opet je izazvao medijsku buru i linč konzervativaca s uratkom 'Loš odgoj'. Za ovo zadnje mu djelce svi kažu da je najbliže njegovoj vlastitoj priči i da vrlo vjerno prikazuje Almodovarove probleme, jer naime i on sam je homoseksualac.

Nakon tog dramskog izleta, Almodovar se vratio na svoje omiljeno područje: podžanr šarene melodrame s velikim ženskim ansamblom u kojem je obavezno Penelope Cruz. 2006. je predstavio 'Vraćam se', a sam naslov bio je višeznačan te je i sam Almodovar objasnio da 'to znači mnogo stvari. Vratio sam se komediji. Zatim sam ponovno u ženskom univerzumu, ponovno u La Manchi.' Nakon toga slijede 'Slomljeni zagrljaji' koji nisu toliko hvaljeni kao prethodni film, ali svejedno predstavlja tipični Almodovarov film kojeg će njegovi obožavatelji sigurno voljeti.


Film je postao moj život. Ne mislim tu na paralelni svijet, nego na sam život. Ponekad imam dojam da je svakodnevica tu samo da mi omogući materijal za moj idući film. A kad završim taj svoj idući film, moram biti u kontaktu s nečim novim, jer u protivnom se osjećam kao da umirem“,

Pedro Almodovar

 FILMOVI:


1.Pepi, Luci, Bom y otras chicas del montón (1980)

Pepi,Luci,Bom i ostale djevojke
2.Laberinto de Pasiones (1982)
Labitint strast
3.Entre Tinieblas (1983)
Sestre noći,
4.Qué he hecho yo para merecer esto? (1984)
Što sam učinila da ovo zaslužim
5.Matador (1986)
6.La Ley del Deseo (1987)
Zakon želje
7.Mujeres al borde de un ataque de nervios (1988)
Žene na rubu živčanog sloma
8.Atame! (1990)
Veži me!
9.Tacones Lejanos (1991)
Visoke pete
10.Kika (1993)
11.La flor de mi secreto (1995)
Cvijet moje tajne
12.Carne trémula (1997)
Živo meso
13.Todo sobre mi madre (1999)
Sve o mojoj majci
14.Hable con ella (2002)
Pričaj s njom
15.La mala educación (2004)
Loš odgoj
16.Volver (2006)
Vraćam se
17.Los Abrazos Rotos (2009)
Slomljeni zagrljaji



 

 


izvor:filmski.net

Mojito

6 svježih listova mente
60 ml juica od limete
20 ml običnog sirupa
59 ml laganog ruma
Limunov prašak
 
 

Rodarte - jesen/zima 2010

petak, 27. kolovoza 2010.

"Rocky horror picture show" (1975 )



"Rocky horror picture show" jest niskobudžetni show čudaka, travestija mjuzikla u obliku horor-komedije, utjelovljenje najrazbarušenijih snowa trash estetičara, ali je bez ikakve dvojbe ujedno i snažna kulturna institucija, prvi film koji je zaslužio pridjev kultni, te tako i otvorio brata kasnijim radovima sličnog statusa. Spajajući užas horora, ritam mjuzikla, maštovitost znanstvene fantastike te salve crnog humora, redatelj Jim Sharman i scenarist Richard O'Brien, po čijem je kazališnom komadu film i snimljen, svijetu su predstavili jednu novu vrstu zabave, koja ne priznaje nikakva ograničenja, tabue ni limite. Ne čudi stoga prvotna mlaka recepcija filmskog establišmenta, nenaviklog na trash estetiku punu seksa i rock glazbe. No, neopterećeni gledatelji u takvoj su bombi zabavnog, istovremeno nevinog i dekadentnog baruta uživali bez ostatka pa se "Rocky horror picture show" vremenom prometnuo u omiljeni naslov ljubitelja drugačijeg filma.
 Tim Curry kao Dr. Frank Further

Jedne kišne noći pokvari im se automobil te Brad Majors (Barry Bostwick) i Janet Weiss (Susan Sarandon) primorani su pomoć potražiti u obližnjem zamku, gdje im dobrodošlicu poželi čudnovati batler Riff Raff (Richard O'Brien). Zamak pripada suludom znanstveniku Dr. Franku N. Furteru (Tim Curry) gdje se upravo odvija razuzdana, dekadentna zabava puna ljudi odjevenih u neviđene kostime, koji kao da su kupljeni u nekome dućanu u svemiru. Sve to lako bi mogla biti istina jer doktor tvrdi kako je i sam  došao s drugog planeta. Uz pomoć asistentica Columbije (Little Nell) i Magente (Patricia Quinn) gostima predstavlja svoju posljednju kreaciju - zaleđenu djevojku koja odmah po oživljavanju počinje pjevati.
Brad i Janet uvjereni su kako situacija nikako ne može postati čudnija, ali upravo tada u dvorac bane motorist Eddie (Meat Loaf), želeći ponovno osvojiti svoju bivšu djevojku, Columbiju. Frank ubije Eddieja bez treptaja, a Janet i Brad polako shvaćaju kako iz zamka neće moći otići svojom voljom. Jesu li oni možda sljedeći?

TRENDOVI ove jeseni - Čarape


Dior
Rodarte


Dolce & Gabbana
 
 
J.P.Gaultier

Marni

Prada